GuSaRI s baZenA
29.03.2006., srijeda
MOJA TORBA
|
Eto ja danas baš raspoložena za pisanje, iako mi baš ne ide jer ovu rečenicu pišem već 2 min i svaki put ili neš fulam ili upotrjebim krivu riječ. E pa eto ja sam puno puta razmišljala i shvatila da postoje 4 stvari koje su skoro u svakoj prilici bile samnom: moje starke, moje marte, moj ruksak i moja torba s zmajićem... I odlučila sam da zaslužuju da im odam počast, pa s toga nastaje i ovaj post tj text ili kako bilo. Ala mi ga danas ide ovo pisanje, još ni jednu riječ nisam iz prve potrefila... možda zato jer su 23 sata, he he, ovo je bolesno... smijem se sama sebi sad već pomalo. Eto uglavnom da se vratim na priču tj na početak tj na torbu... Jednog školskog dana prije par mjeseci meni bilo jako dosadno pod satom i ja se zapiljila u svoj ruksak (ni bitno kako se piše) i čitam gluposti kojima je izšaran i shvatim: U osnovnoj sam školi svake godine mjenjala te torbe, vjerojatno jer nikada nisam našla svoju "srodnu dušu", a i sve su bile ružne, sve do moje bež invicta torbe koju sam kupila jedno ljeto prije početka 1 razreda srednje škole i koja me vjerno pratila sve 4 godine. E pa na početku je bila lijepa, čista i uredna, a onda su počeli razni natpisi, izjave, potpisi i crteži i rekla bih da je tek tada postala MOJA torba, jer sam samo ja imala takvu, samo ja i nitko drugi... nakon nekog vremena počela sam bilježit i datume na nju, nažalost prekasno, no i dalje se sjećam skoro svakog trenutka koji je provela samnom... da-da, ta me torba pratila svuda i svašta je proživjela, išla je samnom u školu, u Točku, zalili su je i pivom i vinom i ostalim alkoholnim pićima, završila je i u moru, bila je samnom na maturalcu u Pragu, u Grčkoj, u Veneciji, u Aquilei, u Crikvenici, na maškarama, na svim izletima, u teretani,u svim kafićima, cijelo ljeto me pratila, samnom je proživjela moje prvo cjelodnevno markiranje, moje suze i moj smijeh, poznaje sve moje prijatelje i mogu reći da je to jedna stvar koja je stalno uz mene, a tako će biti i dalje. Ona je više od stvari, ona je dio moga života... I tako sam joj ja odlučila odati počast i naći sve slike na kojima sam s njom, a onda... Onda sam došla do saznanja da je još jedna torba ostavila trag u mome životu. Gledajući slike, naišla sam na nju na većini slika od ovoga ljeta... Tu mi je torbu mama sašila, tako da i nju imam samo JA, naprijed je nacrtan markerom zmaj, a iza su svoj trag ostavili moji «ljetni» prijatelji. Ona je kratko vrijeme samnom, ali je mnogo proživjela, moram priznat da mislim da je na nju proliveno najviše vina. E a kada sam tim dvjema stvarima odala počast, nije moguće izbjeći i one dvije koje svaka cura mora posjedovati: Starke i Marte. Marte su duže samnom, a i moje Starkice imaju koju godinicu... pa da o njima ne duljim reći ću to ovako: kada uz mene nisu bile marte, bile su starke i proživjele su samnom sve što i ove 2 torbe, a vjerojatno i više, jer ipak bez njih baš i ne mogu van, mislim mogu, ali ne idem... I eto, tako sam ja odlučila da te 4 stvari NIKADA neću baciti i da će uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu kao i ostali moji prijatelji (da ne bi mislili da sam malo onako, pa, luda  , napominjem da imam ja prijatelje i od krvi i mesa... )... |
11.08.2005., četvrtak
ljeto...
|
Halou people… Ili jedan peopl… Možemo bit optimistične, šmrc-šmrc… zašto nam kvarite iluziju da nas čita više ljudova… abuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu…………………………………… Uglavnom…ne javljamo se iz više razloga, prvi je onaj očiti, a taj je da nas nitko ne čita osim nas samih, a mi i ovako i onako znamo što se događa (a pa dobro, više-manje, neki su nam trenuci malo u magli, bile smo pospane i to…), a drugi je da radimo, moja majka aka Joškica radi po cijele dane jako naporan posao da bi zaradila za osnovne stvari kao što je odjeća, kave i tako to, al bitno da ja moram gladovat, jer je škrta i ne bi svojoj kćerkici kupila ništa za papati (da ne ostane u skroz negativnom svijetlu moram napomenut da mi upravo radi nes, ali mi ga nije ona kupila nego njena skrbnica, ali kako god i to je za pohvalu, mogla ga je i ona popit, ne?). A ja, e ljud moj, ja sam ti dala otkaz i sada nagovaram ljudove po trgovinama da kupe proizvode od jedne firme (neću reklamirati, pih) i za to im dijelim bijedne nagrade… jednog jako simpatičnog čovca sam uspjela nagovoriti da kupi pataštetu u iznosu od 70 kn, i rekao mi je da sam SIMPATIČNA, a šef mi je rekao da sam sramežljiva, JA???? Slijepac jedan ili nešto, pa di mu je pamet???? Sada su u dom naših, maminih, skrbnika došle i moja baka i teta i UZELE SU MOJ NES!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ode inspiracija… Joj dobro, sad me mama nagovorila da vam objasnim kako to da mi je ona mamica, al to nema smisla kad ionako ne bi shvatio/la… mi smo shvatili da nam osobe koje nas su nas odgajale i s kojima živimo zapravo nisu ništa osim skrbnika… i cijeli smo život tražili našu pravu obitelj i ovo ljeto smo je napokon našli… tako da sam u par dana dobila i mamu i tatu i baku i dedu , strica, tetu, ma svih… I imamo par osnovnih pravila: · da sam često trijezan ne bih bio to što jesam · piti ili ne biti · pedofilija mi je najmilija · I NAJBITNIJE: incest is the best, it stays in da family, incest je igra za cijelu obitelj To što su nam neki preci mlađi od potomaka je manje bitno, jer ipak, imaju oni staru dušu… Sad lijepo ignorirajte sve što ste pročitali jer znam da vam/ti je prostrujalo (heh koja riječ, recimo proletjelo) kroz glavu: ovo je bolesno. Da vas više ne gnjavimo… PA PA I ne zaboravite se pridržavati pravila obitelji MRAVOSVRBIĆ… |
09.07.2005., subota
Za jedinog čitatelja
|
Ojla!!! Kako si ti nama? Budući da nas čita jedna jedina osoba (i to je puuunooo), ovaj ćemo postić posvetit samo njoj tj. njemu. Pa da ti odgovorimo na pitanje «gdje ste?», pa eto pijemo (kad si nas tako lijepo opisao) i tako, neki od nas imaju i posao, pa svakodnevno doživljavaju teror, odmora nema, a jebi ga, netko mora i radit. A što je s tobom? Kako ti provodiš ljeto? Nismo se javljali mjesec dana (ili koliko već), ali budimo iskreni, nije da je nacija zbog toga patila. Novosti ima dosta, ali koga briga… Ja sad jadna sama ovo pišem jer je Joškica skoncentrisana na lov tune u salati ( još malo pa će krenut i u lov na ovo poznato morsko štene što sada zauzima većinu naslovnih strana naših novina, e koja reklama za Hrvatsku, sada će nam se sezona sigurno popravit. A jeste tj. jesi molim te vidio naslovnu stranu 24sata, prvo velika slika morskog peseka i kako je opasan, a onda ispod «nagradna igra: osvojite apartman na moru). Ispričavam se na svim greškama koje ovaj tekst sadrži, a i na nedostatku maštovitosti, al nije lako pisat blog kad tvoja sjena (Joškica) ima blokade i ignorira te. Joškica pita «Što pomisliš kada čuješ riječ puding? (a kad čuješ riječ čaša?-Pitam ja)». Ţ posljedica bolnih iskustava na radnom mjestu!!!! ŠEFE HOĆEMO VIŠE LOVE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! I … što još? Pa puno toplih pozdrava s mora od nas dvije (i morskog pesa) i nadamo se da ćeš još koji put zalutat na naš blogić. |
29.05.2005., nedjelja
|
Hej ljudovi (ili jednina ljud) i svi ostali stvorovi koji nas čitaju! Ova 4 dana bez škole događale su se big things. Ova jedna glupača je slavila rođendan. I sad treba upotrijebit mozak da se sjeti tog dana, a to je malo komplicirano i za jednu i za drugu u ovom stanju u kojem se trenutno nalazimo. Nismo spavale gotovo 4 dana (glupi ljudi koji nas bude i ne shvaćaju kako je san važan za malu djecu)… U selu su nam se pridružile ovih dana i naše najdraže purgerice L.A. woman i Aurora kojima ovim putem šaljemo big kiss i pozdrav. Rođendan je počeo sasvim mirno u pristojnim satima a isto tako i završio (he he). Prvo smo se svi okupili kod hotelčića i pili «sokiće» i ja sam dobila KRANČ (jeeeeeeeeeeeeeeeeej, kako je malo potrebno za sreću), kada je ponestalo sokića za fine guze ljudovi su navalili na colu s dodacima kao da im o tome ovisi opstanak. Nakon što nas je striček potjerao s našeg okupljališta ( a bili smo baš dobra dječica) otišli smo ispred naše Ratnice gdje smo ostatak cuge (nevjerojatno, al bilo je viška) podijelili s dobrim čovjecima koji su se našli u blizini. E people ne bi te vjerovali ali još je ostalo, al bez brige rješili smo mi to u subotu (khm! – neko + deni)[khm! - netko drugi + gospon kornjača] =’ alkohol čini čuda, tiki tiki. Inače u subotu je bilo fora, glupi konobar je popušio foru s osobnom ( što ga zapravo čini dragim konobarom). Upoznale smo australijanca, a poručujemo onom bahatom dedeku «šššššš i tebi». Pogodite šta (mi smo uvjerene da će jednoga dana ovo čitat još netko osim nas pa je zato sve u množini) kad smo išli doma ponovno smo jeli KRANČ. We are čips đunkis (kako ovo bolesno zvuči, ble). I jedna je od nas zakasnila doma 5 sati, a i to treba znat. Što da vam (heh, opet mi) više pričamo ili pišemo, kako kome paše. Mene uvijek ljudi puste samu, šmrc-šmrc, pizda im jokina. Psssssssssst, znate li čuvati tajnu? L.A. woman i Aurora nisu u zg-u već su se sakrile u bisangama. Puca… 4ever yours Joškica i Anuška (ne smijte se imenima, nismo mi krive što su nam roditelji malo poremećeni i mi sad ispaštamo zbog njihovih mušica, ipak bilo je to vrijeme s'd'&'r) p.s mi OBOŽAVAMO Maria!!!!!!!!!!!!!! |
26.05.2005., četvrtak
|
Hej people! Sorry što se ne javljamo, znamo da vam falimo (da svima vama koji čitate, mislimo da kad se sve zbroji i oduzme dođe do broja DVA, ispravite nas ako griješimo). Da vam pišemo što se događalo ovaj vikend. Pa ovaj su petak maturanti napustili našu školu i proslavili svoju konačnu SLOBODU, možete zamislit što se događalo, uglavnom, navečer nakon svih gluposti … su organizirali cjelonoćnu pijanku i koncert (od osam do ponoći). Pa nas dvije smo se razdvojile na kratko tako da svaka ima svoju verziju večeri, no slažemo se da je bilo podnošljivo. Ja sam sa sobom imala litricu bambusića i družila se s njime, a oko mene pola mojih profesora, jedna od njih koja me je i vidjela i na harteri (stanje i položaj u kojem me vidjela da i ne spominjem), i još par puta vani, ali koga lažemo kao da je ona puno bolja od mene. A moja frendica se zabavljala u naručju objekta njezinih snova i mene odjebala, ma zamislite vi to… ma drago je meni zbog nje … Nakon što se koncert ugasio, ja sam prodala svoj ponos da nam nabavim prijevoz do naše Ratnice. A tu smo upoznale dva malo feminiziranija mladića kojima smo elegantno uljetile (tj. moja frendica je uletila) s upadom «jeste li vi možda pederi!», tko bi znao da će nam to upropastiti 2 večeri za redom koje smo bile prisiljene slušat kako oni nisu pederi i kako je to nama uopće palo na pamet, i povrh svega sve je to bilo na lošem engleskom. Hej, ali tipovi su se skoro zažvalili, pa tko bi nam onda zamjerio na našem zaključku. Budući da moja frendica ima svoju verziju večeri: ej pa nisam ja tako loša, nisam je ostavila samu bila je sa društvom… nisam ja gadura… sad sam ja tužna… šmrc… L a i nije se ona žalila kad sam nabavila litru, dvije bambusa(dodatno)… i nije on objekt mojih snova… s ostalim se slažem… valjda… Opet ja: uou, čekaj malo, pa normalno da se nisam bunila kad si me pustila u dobrom društvu ja i moj naj prijatelj bambus (joj, kako sam ja očajna, moram si nać neki život). U subotu smo čak imale priliku uživati u vrhunskoj muzici (Grad i Panika), jedini je problem što nas je prethodna večer toliko umorila da smo skoro zaspale na stolici… Sad smo full happy što ova 4 dana nema škole, a party-i su počeli već jučer i TRAJU … a sutra je veliki party povodom jednog rođendana, pa ako ste u mogućnosti navratite… A valjda je to to. Pozdraf…J |
15.05.2005., nedjelja
iz jedne luke u drugu
|
Jučer za neko divno čudo nismo bili u svojoj "Ratnici" već smo prošetali do obližnjeg sela da vidimo što se tamo zanimljivog (ili ne) događa. Bio je to naš pohod i protest protiv šminkerskih, zatucanih kafića u kojima je jedino bitno koliko si platio za nove cipele, a ako si slučajno dva puta odjenuo isti komad odjeće pripremi se da će svi ljudi pričati o tebi, ne, žao mi je, to nije tvojih pet minuta slave nego doživotna etiketa. e pa ... mi smo se hrabro odlučile prkositi zakonu, i ako ikada čujete o dvije glupače koje su se obukle kao za karneval, pogodite... da - TO SMO MI. i da ... Pogodite šta... barba nam je odbio dat pivce za živce jer smo osobnu zaboravile doma, a klinke od 14 godina sa kilo šminke na sebi su nam se smješile sa vodkicom u ruci. I JE LI TO FER??? Sad vi meni recite... Što nas ne ubije samo nas ojača (da,da, skužili ste nas, dobile smo mi svoje pivce, sve se može kad se šarmira konobar u drugom kafiću). Btw pozdrav najboljem konobaru na svijetu koji razumje probleme današnje mladeži. Koliko god se to činilo nevjerojatnim jučer nije bilo nikakvih čudnih rasprava, razlozi tome još nisu poznati, hm... možda je to bio nedostatak alkohola u krvi ili prerano napuštanje mjesta zločina. Ali sve je to sada prošlost. I ako kojim slučajem naš idol Gospon Kornjača naleti na ovaj blog PREKLINJEMO TE vodi nas u Sarajevo, dobit ćeš cevape. Veki veliki pozdrav :) |
14.05.2005., subota
Hail people!!!
|
Za početak da vam kažemo o čemu ćemo vam pisati: Uglavnom tu ćete pročitati puno nebuloza, filozofskih rasprava o smislu života smišljenih uz «malu» pomoć alkohola, najčešće vođenih u tri ujutro, te priče iz mladih dana propalih studenata i profesionalnih alkoholičara, njihova prva ljubavna iskustva, prve pijanke, i prve gluposti (ljubavna iskustva su u stagnaciji dok se ostale aktivnosti razvijaju do savršenstva). U našem malom mjestu događaju se stvari koje bi se lako mogle usporediti s nekim najčudnijim SF-om, a sve to vam se dragi moji odvija na neponovljivim i nezaboravnim BAZENIMA (svake subote, petka i svetka od 21h do prvih zraka sunca i pjeva malih ptičica). NAPOMENA!!!! Svi događaji su istiniti, ali svaka slučajnost sa stvarnim osobama je slučajna. NAPOMENA NAPOMENE Svjesne smo da gore navedena napomena nema smisla, ali nema ga ni život, pa je** ga. J |